Etažno grejanje je sistem grejanja koji radi autonomno za jednu stambenu jedinicu (kuću, stan, zgradu). Ne razlikuje se od gradskog centralnog grejanja kada je u pitanju način na koji funkcioniše. Sistem sadrži peć (ili kotao) u kojoj se proizvodi toplotna energija koja kroz prethodno ugrađen cevovod, posredstvom vode (ulja, antifriza), dolazi do radijatora koji na taj način zagrevaju kuću. Osnovna razlika između centralnog i etažnog jeste veličina prostora koji greju; etažno jedan stan ili zgradu, a centralno čitava naselja. Najčešće se koriste kotlovi za etažno grejanje, koji se razlikuju prema gorivu koje koriste na čvrsto i/ili tečno gorivo, struju i gas. Kotao može, osim za grejanje, da služi za zagrevanje vode u domaćinstvu. Centralno grejanje je veoma slično etažnom. No, svako grejanje poseduje svoje prednosti i mane. Centralno grejanje ravnomerno zagreva sve prostorije u objektu. Međutim, temperatura može da varira u zavisnosti na kom ste spratu, kao i u kom delu grada se nalazite (tj. koliko ste udaljeni od toplane). Takođe, ne treba zaboraviti da toplana noću isključuje grejanje. Kod etažnog grejanja može se desiti da je prostorija u kojoj se loži mnogo toplija u odnosu na ostatak objekta. Dok centralno plaćate tokom cele godine, etažno zahteva ulaganje samo tokom sezone. S obzirom da sami određujete koliko ćete i koje prostorije grejati, uvek možete grejati manje prostorija ili ne grejati uopšte ukoliko ste odsutni.