Kada nam dodju poslovni partneri iz inostranstva ili
bilo koji drugi strani gosti, često se odlučimo da ih
odvedemo na gozbu baš u etno restoran. Etno
restoran bi trebalo da prikaže celokupnu kulturu
naroda na jednom mestu. Od običaja, enterijera do
kulture za stolom i mimo njega. Etno-kuhinja
podrazumeva da se jela nekog podneblja i
tamošnja gastrokultura predstave na način koji
čuva njenu autentičnost. U Srbiji ljudi nemaju
naviku da idu u restoran na ručak, a da bi se to
promenilo, potrebno je i prilagoditi menije naših
restorana, u ovom slučaju onih sa predznakom
etno. U njima ručak i večera treba da budu drukčije
ponuđeni, da se sve ne svede na manje-više isto
predjelo i razna mesa. Ponudom se utiče na
menjanje navika. Zašto ne pružiti ljudima
mogućnost da na pauzi u toku posla pojedu samo
čorbu ili čorbu i salatu, a ne deset sa lukom, meso
ispod sača, karađorđevu ili gomilu roštilja? Osim
hrane, etno-restorani treba da imaju i odgovarajući
ambijent. Ali da se razumemo, niko neće izabrati
restoran u kome će obedovati na osnovu lepog
ćilima koji visi na zidu.