Nažalost, statistika pokazuje da zbog steriliteta od 15% do 18% parova ne mogu da se ostvare kao roditelji ni posle
godinu dana redovnih seksualnih odnosa sa ciljem začeća. Gotovo identično zastupljen i kod muškaraca i kod žena (od
30% do 40%), sterilitet je uzrokovan brojnim faktorima. Uzroci steriliteta mogu biti biološki, genitalni, vezani za ranije
istorije bolesti, povrede, upotrebu lekova i psihička stanja. U 90% slučajeva steriliteta može se utvrditi razlog neplodnosti.
Jedna od predrasuda je da je neplodnost neizlečiva, dok u stvarnosti oko 50% parova posle terapije ostvari željenu
trudnoću. Sterilitet sam po sebi ne ugrožava zdravlje osobe, zbog čega se i ne definiše kao bolest, već kao medicinsko
stanje. Medjutim, kod velikog broja ljudi, činjenica da ih sterilitet sprečava da se ostvare kao roditelji, ima značajnih
uticaja na psihičke, pa i socijelne probleme. Ukoliko postoji bilo kakav poremećaj, ispitivanja bi trebalo početi odmah. U
slučaju neplodnosti, veoma je važno razumevanje među partnerima i zajednički napori kako bi se ostvarila željena
trudnoća, i na vreme krenulo lečenje steriliteta. Lečenje steriliteta započinje dijagnostikovanjem i treženjem uzročika
neplodnosti kod muškarca ili žene. Utvrđivanje uzrokanekad nije ni malo jednostavno i to predstavlja proces kroz koji se
prolazi kraće ili duže. Kada se utvrde uzročnici, pristupa se procesu lečenja. Savremeni tempo života, povišen nivo stresa
može biti uzročnik nemogućnosti začeća. Postupci kao što su inseminacija i vantelesna oplodnja predstavljaju procedure
na koje se mnogi parovi odlučuju nakon određenog vremena ukoliko druge metode lečenja nisu dale rezultate. Mnogi
parovi su upravo uspeli da dobiju potomstvo vantelesnom oplodnjom. Vantelesna oplodnja ili In vitro fertilizacija (engl. In
vitro fertilisation (IVF)) je postupak kojim su jajne ćelije oplođene spermatozoidima izvan materice, odnosno in vitro. To je
jedan od najpoznatijih postupaka medicinski potpomognute oplodnje. Ovom postupku lečenja neplodnosti pribegava se
kada su ostale metode potpomognute oplodnje bezuspešne. Lečenje uključuje kontrolisanje ovulacije hormonima, vađenje
(punkcija) jajnih ćelija iz jajnika žene i ostavljanje spermatozoida da oplode jajnu ćeliju u tekućem medijumu. Oplođena
jajna ćelija (zigot) se tada vraća (transferira) u matericu pacijentkinje s namerom da se postigne trudnoća. Prva začeta na
ovaj način se rodila 1978. godine. Pojam in vitro (lat. in vitro u staklu) koristi se jer su rani biološki eksperimenti
kultivisanja tkiva izvan organizma od kojeg potiču, bili sprovođeni u staklenim posudama - čašama, epruvetama. Danas se
pojam in vitro koristi da označi biološku proceduru koja se odvija izvan organizma u kojem bi se normalno odvijala, da se
razlikuje od in vivo procedure, gde tkivo ostaje unutar organizma gde se normalno nalazi. Kolokvijalni izraz za decu začetu
IVF-om, bebe iz epruvete, se odnosi na plastične cilindrične posudice koje se koriste u hemijskim i biološkim
eksperimentima. Međutim, in vitro oplodnja se obično vrši u plitkim staklenim ili plastičnim posudicama koje se zovu
Petrijeve karlice.