Svoju renesansu astrologija je dostigla u srednjem veku. Prvi astrolozi nastojali su da pronađu i utvrde odnos između ljudi i
svega onoga sto ih okružuje. Tako je došlo da teorija o postanku sveta i njegovom egzistiranju. Iako te teorije nisu bile
potpuno zasnovane na naučnoj osnovi, što nije bilo ni moguće, obzirom na vreme, one ipak predstavljaju začetak nauke
astrologije i astronomije. Astrolozi su utvrdili što i danas tvrde, da postoji uticaj nebeskih tela na zemlju, na sve što je na
njoj, pa naravno posebno na čoveka, kao najsavršenije živo biće. Astrologija se u praksi najčešće izjednačava sa
horoskopom i to sa ličnim horoskopom, što predstavlja jednu od osnovnih zabluda. Astrologija, kao što sama reč govori, je
nauka o zvezdama, ili po nekim teoretičarima "pseudonauka", a počiva na verovanju da zvezde i konstelacije medju njima,
odnosno celokupna slika neba, imaju odredjeni uticaj na našu planetu i na sve ono što se na njoj nalazi. Moderni današnji
astrolozi razvijaju svoju nauku na osnovu svih naučnih dostignuća. Ako se pouzdano zna da tela iz svemira preko svojih
elektromagnetnih talasa imaju uticaj na zemlju, a nauka je dokazala da se zemlja nalazi u stalnom gravitacionom sistemu,
zajedno sa drugim planetama i telima, onda se može tvrditi da sva tela imaju izvesnog uticaja i na čoveka, i to od trenutka
njegovog rođenja do kraja života.