Etažno grejanje je sistem grejanja koji radi
autonomno za jednu stambenu jedinicu (kuću, stan,
zgradu). Ne razlikuje se od gradskog centralnog
grejanja kada je u pitanju način na koji funkcioniše.
Sistem sadrži peć (ili kotao) u kojoj se proizvodi
toplotna energija koja kroz prethodno ugrađen
cevovod, posredstvom vode (ulja, antifriza), dolazi
do radijatora koji na taj način zagrevaju kuću.
Osnovna razlika između centralnog i etažnog jeste
veličina prostora koji greju; etažno jedan stan ili
zgradu, a centralno čitava naselja. Najčešće se
koriste kotlovi za etažno grejanje, koji se razlikuju
prema gorivu koje koriste na čvrsto i/ili tečno
gorivo, struju i gas. Kotao može, osim za grejanje,
da služi za zagrevanje vode u domaćinstvu.
Centralno grejanje je veoma slično etažnom. No,
svako grejanje poseduje svoje prednosti i mane.
Centralno grejanje ravnomerno zagreva sve
prostorije u objektu. Međutim, temperatura može
da varira u zavisnosti na kom ste spratu, kao i u
kom delu grada se nalazite (tj. koliko ste udaljeni
od toplane). Takođe, ne treba zaboraviti da toplana
noću isključuje grejanje. Kod etažnog grejanja
može se desiti da je prostorija u kojoj se loži
mnogo toplija u odnosu na ostatak objekta. Dok
centralno plaćate tokom cele godine, etažno
zahteva ulaganje samo tokom sezone. S obzirom da
sami određujete koliko ćete i koje prostorije grejati,
uvek možete grejati manje prostorija ili ne grejati
uopšte ukoliko ste odsutni.