Kafana je u pređašnjim decenijama bila glavno
mesto okupljanja mnogih Srba i zauzimala je
veoma značajno mesto u ranoj istoriji Beograda.
Ljudi su u kafanu navraćali jer su uživali u druženju
sa drugim gostima uz čašicu rakije. Međutim,
usamljeničko ispijanje pića nije bilo prihvaćeno jer
su se takve osobe smatrale ozbiljnim
alkoholičarima. Na početku prošlog veka u
kafanama su se kovale zavere, stvarala najlepša
umetnička dela, osnivali umetnički pokreti, uživalo
se i patilo. Prvi film na Balkanu bio je prikazan baš
u njoj, a na istom mestu održan je prvi sastanak
Narodne skupštine. Nekada je u samom centru
grada, u Makedonskoj ulici na potezu od nekih
stotinak metara stajalo čak 17 kafana koje su bile
veoma posećene. Kafane su bile i ostale deo
intimnog života Beograđana, te tako i danas mnogi
imaju svoju omiljenu kafanu koju povremeno ili
redovno posećuju. Kafana je termin koji se odnosi
na restorane čija usluga je usredsređena na
služenje alkoholnih pića i kafe. Najčešće u njima
nema muzike i čuje se samo žamor, međutim
ponekad zasvira neki orkestar i to najčešće
starogradsku muziku.