Deca lažu. To je činjenica. Težnja da postignete da vaše dete bude iskreno i da vas više ne laže je proces koji zahteva vaše zalaganje i strpljenje. Ovde vam nudimo neke praktične savete i korake ko je bi trebalo da primenite kako biste postigli ovaj cilj kome svi roditelji teže.
Foto: Pixabay
Priča o dečijim lažima ima bezbroj i one potiču iz kuće, ali i iz vrtića. Tako su
privatni vrtici mesta gde ća vam vaspitači reći da deca nemaju pojma kako je crtež Čiča Gliše dospeo na zid zajedničke sobe ili ko je bacio patofne u toalet. Kako vaspitači, ali pre svega vi, kao roditelji da izađete na kraj sa dečijim lažima i da podstaknete iskrenost kod dece u svim situacijama?
Kako bismo stali na put laganju ko d dece, pre svega treba da razumemo zašto ona to rade. Laž je mehanizam odbrane kojim ona teže da izbegnu grdnju, kaznu ili neprijatnu situaciju. Povrh svega, deca ne žele da vas razočaraju i pronalaze načine da to izbegnu. Da li vam je sinčić rekao da ne zna otkud se stvorilo blato po čitavoj njegovoj sobi ili ćerka tvrdi da nema nikakve veze sa poplavom u kupatilu dok se njene barbike brčkaju u lavabou? Tu se nadovezuju i razne neverovatne priče i izgovori zašto i kako se nešto dogodilo i ko je nešto uradio. Deca mogu biti pravi majstori u izmišljanju izgovora i opravdavanju situacija.
U razgovoru sa dečijim psihologom iz jednog od naših privatnih vrtića saznali smo da laganje kod dece takođe predstavlja jednu razvojnu fazu. Odraz je inteligencije i snalažljivosti. Deca su sklona laganju u uzrastu od četvrte pa sve do sedamnaeste godine. Ova činjenica ne opravdava ovakvo ponašanje i ne znači da treba da se sa tim pomirimo i čekamo da dete napuni 18 godina. Umesto toga ovde ćemo izneti nekoliko praktičnih koraka čiji je cilj da se izgradi poverenje kod dece i da se podstakne iznošenje istinine u svim situacijama.
VI STE PRIMER VAŠEM DETETU
Dete posmatra kako se vi ponašate i sluša šta vi govorite. Ako hoćete da ga naučite da uvek govori istinu i vi to treba da činite. Gnušajte se laži i govorite mu da je to veoma loše. Neka od malih nogu usvoji takav način razmišljanja. Ne postoje bele laži, laž je laž. Ako dete čuje da ste slagali drugaricu kako biste izbegli da idete sa njom negde ili se lažnim izgovorom izvlačite iz neke situacije, ono će misliti da je u redu lagati.
KORISTITE UVEK MIRAN TON
Ako vaše dete zna da ćete vikati na njega zato što je nešto razbilo ili prosulo, trudiće se na sve načine da to zataška kad se sledeći put dogodi. Niko ne želi da neko na njega viče. Koliko god da to može da deluje kao izazov u nekim situacijama kada ste i sami umorni ili nervozni, zapamtite da ako želite a postignete rezultat vi ste ti koji uvek trebaju da imaju kontrolu. Rešenje se nalazi u tome da nađete konstruktivno rešenje da se nešto ne ponovi. Mirnim tonom raspravite sa detetom kako da popravite postojeću situaciju i šta treba da uradite da se to više ne ponovi. Budite detaljni i jasni u objašnjavanju, tako da vas dete sigurno razume. Objasnite mu koje su posledice toga što je uradilo, predložite kako to odmah da rešite i šta u budućnosti dete treba da radi, ili šta ne treba da radi kako se situacija ne bi ponovila. Ako ostanete pribrani, mirni i strpljivi sve vreme, već ste napravili veliki korak ka oslobađanju vašeg deteta od osećaja da mora da laže kako bi se zaštitilo. Ovo ne znači da odobravate laž, već da radite na tome da se dete u svim narednim problematičnim situacijama ne oseća ugroženo ako kaže istinu, već da je spremno da preuzme odgovornost i da to više ne radi.
Foto: Pixabay
NE DOVODITE GA U SITUACIJU DA LAŽE
Ako vidite da je kuća puna blata, nemojte dete pitati otkud blato na podu, nego ga pitajte šta misli kako bi bilo najbolje da to blato očistimo i šta da uradimo da se to ne ponovi.
Kada vidite da se nešto dogodilo za šta je dete odgovorno, ne dovodite ga u situaciju da dođe u iskušenje da slaže. Ako vam je već jasno šta se zbilo, krenite putem rešenja. Ovako dete ohrabrujete da razmišlja konstruktivno. Sačuvaće obraz i biće fokusirano na rešavanje problema umesto da izmišlja izgovore. Na navedenom primeru, ako ono bude uključeno u čišćenje, dobro će razmisliti sledeći put da li će sa kaljavim cipelama ići po celoj kući. Ovo je vredna lekcija koja će u raznim situacijama dete naterati da unapred razmišlja o posledicama i da se potrudi da do njih ni ne dođe sledeći put.
SAZNAJTE CELU ISTINU
Nemojte napadati dete i optuživati ako vidite da je u nezgodnoj situaciji. To će samo još više opravdati da vas sledećom prilikom slaže. Opet primenite nežan pristup. Kažite detetu: „Vidim da te nešto muči. Hajde da mi ispričaš šta je to i zbog čega se plašiš da mi iskreno kažeš.“
POHVALITE IZREČENU ISTINU
Iako ste uznemireni i ljuti što ste kad ste umorni došli s posla zatekli baru u kupatilu jer je vaš sinčić puštao brodiće u kadi, opet, ostanite pribrani. Recite mu: „Cenim što si mi rekao šta se tačno dogodilo iako ti je to sigurno teško palo, ali zadovoljna/zadovoljan sam što govoriš istinu i preuzimaš odgovornost.“ Ovo obavezno kažite detetu tako da ono razume i shvati i zastanite malo dok ono to prihvati, ne prelazite odmah na nastavak priče.
KAD BI SVE MOGLO DA SE PONOVI
Neka načinjena greška bude prilika da dete nauči lekciju. Uvek budite konstruktivni, a ne destruktivni. Pitajte dete: „Da možeš da vratiš vreme šta bi uradio da se ovo ne dogodi? Kako bi se ponašao, šta bi promenio? Šta sad možemo da uradimo da popravimo situaciju?“ Ako ne vičete i ostanete mirni i pribrani veća je verovatnoća da će dete sledeći put otvoreno priznati kad nešto zgreši.
POKAŽITE DETETU BEZUSLOVNU LJUBAV
Vaše dete uvek treba da zna da ga bezuslovno volite. Čak i kad greši. Uverite ga da je laganje loše i da je loše praviti greške, ali da ga vi ni slučajno zbog toga ne volite manje.
UVEK BUDITE NA OPREZU
Laganje kod dece je normalna razvojna faza. Ne treba ga tolerisati i treba se protiv njega boriti. Načini na koje treba da mu se suprotstavite smo vam predstavili. Međutim, ako vidite da su stvari izmakle kontroli i ako vam se čini da su premašene granice patološkog laganja, dobro bi bilo da zatražite profesionalnu pomoć. Ako imate bilo kakvu sumnju ili ste zabrinuti, pre svega možete porazgovarati sa dečijim psihologom kog svaki privatni vrtić ima.
Pročitajte još:
PRIVATNI VRTIĆI: KOMUNIKACIJA SA DECOM
M. K.