Mirandre

Registruj se
Prijavi se

Usmeno prevođenje na sastancima

Usmeno prevođenje na poslovnim sastancima, zvaničnim susretima ili sličnim prigdama veoma je zahtevan i stresan posao. Kome ga treba poveriti kako bi bio urađen kako treba?

Kako je već dobro poznato naše najbolje prevodilacke agencije nude usluge prevođenja kako pisanog, tako i usmenog. Već smo se dosad upoznali sa temom usmenog prevođenja, i tom prilikom smo razjasnili da postoje dve vrste usmenog prevođenja a to su simultano i konsekutivno prevođenje. Da krenemo od simultanog prevođenja. Većini je poznato značenje ovog pojma, ali ako neko ne zna, da razjasnimo. Za simultano prevođenje neophodno je obezbediti posebne tehničke uslove kako bi se ono moglo sprovoditi. Simultano prevođenje je vrsta usmenog prevođenja koje je potrebno samo u izvesnim situacijama. Mnogo ređe se koristi od druge vrste usmenog prevođenja sa ili na strani jezik, a to je konsekutivno prevođenje. Prigode u kojima prevodioci prevode simultano su npr: konferencije, simpozijumi, TV prenosi velikih sportskih, kulturno-umetničkih i druge manifestacije i svečanosti. Prevodilac istovremeno sluša i prevodi ono što čuje, dok govornik ne zastajkuje i ne prekida izlaganje. Neophodna je apsolutna koncentracija da bi se ovo izvelo. Poznavanje i jednog i drugog jezika mora biti na najvišem nivou jer tokom ove vrste prevođenja nema vremena za dugo razmišljanje i prisećanje. Prevodilac se nalazi u posebnoj kabini ili je izolovan u TV studiju u prostoru gde nema buke kako bi jasno mogao da čuje, ali i da se jasno i glasno čuje njegov prevod u slušalicama bez zvučnih smetnji iz okoline.

Blog ilustracija: Usmeno prevođenje na sastancima


Foto: Pixabay

Međutim, mnogo češće od simultanog prevođenja javlja se potreba za konsekutivnim usmenim prevođenjem. To je vrsta usmenog prevođenja kod koje prevodilac sačeka da govornik kaže nekoliko rečenica, a onda sledi prevod. Ima puno prilika u kojima se na ovaj način usmeno prevodi. To može biti na primer u medijima, kada u nekoj TV emisiji gostuje neki stranac. Takođe, može biti na nekom skupu ili tokom posete nekog zvaničnika i prilikom njegovog obraćanja okupljenima. Govori političara i državnika na važnim sastancima i konferencijama za medije, bilateralnim ili multilateralnim susretima i slično, takođe se prevode na ovaj način. Za konsekutivno prevođenje nije potrebna tehnička oprema kao što su slušalice i mikrofon.

Ali, ovde je interesantno istaći kako izgleda usmeno prevođenje na poslovnim sastancima ili na susretima kompanija sa svojim inostranim partnerima. Praktično, šta je to što je svojstveno usmenom prevođenju u poslovnim prilikama. Naime, prevođenje kao takvo, uvek je na neki način isto, o bilo kojoj vrsti da je reč. Prevodilac pažljivo sluša poruku i izgovara prevod na strani (ili svoj) jezik. Razlika je u tome koliko ima vremena da poruku iskaže i koliko je ona dugačka. Takođe, veoma je značajno za prevodioca ako ima ispred sebe koncept ili čak tačan i doslovan tekst. To umnogome olakšava prevođenje jer on ili ona imaju onda dosta vremena da se pripreme i da osmisle nacrt prevoda.

Takođe, interesantno je i koliko ima slušalaca. Prevođenje na nekim većim skupovima je faktički neka vrsta javnog nastupa. Prevodilački posao veoma je stresan i u prevodilačkim agencijama usmenim prevođenjenjem bave se isključivo najiskusniji i najbolji prevodioci. Ali u agencijama za prevođenje i među njima se pravi neka razlika, da ne kažemo nijansiranje. Nije isto prevoditi za manji broj slušalaca i za veći, a takođe nije isto prevoditi u nekoj kancelariji ili Sali za sastanke gde se nalazi samo nekolicina ljudi i na primer u TV prenosu pred kamerama ili u emisiji koja ima milionski auditorijum. Prirodno je da je trema mnogo veća. Dovoljno je stresno i odgovorno prevoditi usmeno, a kad se na to doda i javni nastup, osobe koje imaju preveliki strah i tremu, jednostavno mogu da se blokiraju. Onda svo znanje i iskustvo može da padne u vodu. Nekome je teško da govori na svom maternjem jeziku pred većim auditorijumom, a kamoli da još treba da prevodi.
S tim u vezi, prevođenje na poslovnim sastancima je jednostavnije jer ima manje publike. To ne znači da je odgovornost manja, naprotiv, obično se radi o detaljima koji se nikako ne smeju preskočiti i tačnost prevoda mora da bude apsolutna. Kada se priča o poslu, o finansijama ili o tehničkim karakteristikama nekog proizvoda, onda sve do poslednje reči mora da bude tačno prevedeno i ništa se ne sme izostaviti. Nasuprot tome, na nekim većim skupovima gde obraćanje govornika ne nosi neku egzaktnu poruku već je više u nekom tonu, kao na primer zahvalnost stranog gosta na gostoprimstvu na nekoj manifestaciji – onda prevodilac im za nijansu više slobode. tada treba da prevede ono što je rečeno poštujući duh i registar jezika koji je govornik koristio. To su situacije u kojima se neke reči ili rečenice u istom duhu mogu i preskočiti, a da to nimalo ne smeta i ne narušava tačnost prevoda. Svakako, prostora za preteranu improvizaciju nikad nema puno, ali jasno je da u nekim momentima prevodilac ipak ima izvestan stepen slobode u iskazivanju poruke i izražavanju tona i emocije koju govornik šalje slušaocima.

Poslovni sastanci i usmeno prevođenje na njima mogu biti i važni pregovori u vezi sa sklapanjem posla. U tim momentima svaka reč je važna. Nema mesta za improvizaciju i izostavljanje bilo čega. Znamo da su pregovori i prodaja deo koji u sebi nosi taktičko nadmudrivanje i da je tu osim izgovorenih reči važna i gestikulacija i ton s kojim je neka poruka izrečena. U pregovaranju i ubeđivanju ne učestvuju samo reči već i neverbalna komunikacija. Prevodilac ne prenosi nju direktno, ali ako ona postoji, slušalac treba da je primeti. Ako se govornik namerno nasmejao, i prevodilac se može blago osmehnuti kako bi tokom prenošenja poruke i sam preneo deo neverbalne komunikacije. Ali, ipak, nijedan prevodilac ne sme da smetne s uma da je on vazduh koji nikako ne treba da se svojim stavom i mišljenjem upliće u komunikaciju. Sve što se radi treba da bude veoma diskretno i umereno, pa tako i osmeh. Jer i to je iskazivanje određenog stava. Ali, on sa sobom nosi prirodnost, jer prevodioci su ljudi, a ne mašine i roboti.

Pročitajte još:
- Prevodilačke agencije – Oprez – pazite s kim delite poverljive informacije
M. K.

Back to Top