Bolesti zavisnosti imaju hroničan tok i dovode do
teških poremećaja psihičkog i telesnog zdravlja
mladih, odnosno ugrožavaju ili zaustavljaju
njihov normalan psiho-fizički razvoj.
Izrazito je ugrožena i njihova socijalna pozicija i
pozicija njihovih porodica, a samim tim i
bezbednost društva.
Radi se o bolesti koja je hronična, recidivirajuća,
a čiji negativni efekti na ličnost dovode do,
nekada vrlo ozbiljne deterioracije celokupnog
funkcionisanja osobe.
Iako, medju laicima postoji skepticizam kada je
uspešnost u lečenju bolesti zavisnosti u pitanju,
praksa pokazuje da kombinovana psihoterapija
daje veoma dobre rezultate.
Zato je važno prepoznati da bolest zavisnosti ne
predstavlja samo problem zloupotrebe neke
supstance, već da je to i dublji duhovni i
emocionalni problem za čije rešavanje je
razumevanje osobe, pružanje podrške i topla reč
od presudnog značaja i od daleko veće pomoći
od prostog tretiranja osobe medikamentima.
Alkoholičari, narkomani, kockari i pušači možda
jesu najugroženiji zavisnici, ali sličnu vezanost za
svoj izvor zadovoljstva pokazuju i ljudi opsednuti
računarima, sportom, seksom ili kupovinom.
I jednih i drugih je sve više.
Preventivne aktivnosti usmerene su na
sprečavanje kako mentalnih poremećaja
jedinke, i razvoj bolesti zavisnosti, tako i na
saniranje poremećenih socijalnih odnosa u
porodici i šire.
Osnova svih preventivnih aktivnosti treba da
bude sadržana u rečenici – „bolje sprečiti nego
lečiti“.