Homeopatija je sistem lečenja razvijen 1796.
godine od strane nemačkog doktora, i zasniva se
na zakonu sličnosti "Slično se sličnim leči".
Homeopatija je efikasna i naučno zasnovana
medicinska metoda lečenja koja podstiče
prirodne sposobnosti čovekovog organizma na
putu izlečenja.
Ona polazi od toga da su sva stanja
poremećenog zdravlja odraz poremećene
ravnoteže u čoveku i da je bolestan čovek taj
koji treba da bude lečen, a ne njegova bolest.
Postoji bezbroj naučnih dokaza o delotvornosti
homeopatskih sredstava i o načinu delovanja na
spregu um-telo kako kod čoveka tako i kod
životinja i biljaka.
Homeopatija ne leči bolest u klasičnom smislu
reči, nego poremećenu energiju čija je ta bolest
samo manifestacija, a da li će se energija
izbalansirati i da li će doći do ozdravljenja zavisi
od mnogo faktora.
Na prvom mestu to je konstitucija samog
čoveka, njegova nasledena i stečena
predispozicija za bolesti, uslovi pod kojima živi...
Drugim rečima, da li će se neko izlečiti zavisi
više od samog bolesnika nego od bolesti od koje
boluje.
Vidjenjem čoveka kao energije, homeopatija ne
negira shvatanja klasične medicine, nego ih
nasuprot tome dopunjuje, zalazeći u oblasti živog
bića koje su klasičnoj medicini nepoznate.
Homeopatija i klasična medicina su
komplementarni medicinski sistemi.
Homeopatijom se mogu lečiti svi, od beba do
starih ljudi, bez izuzetka.