RESTORAN TABOR.
Preko dve decenije restorana Tabor,
nebrojeno gostiju, viđenih ljudi iz cele zemlje i sveta, od
predsednika država, umetnika do onog običnog "malog"
čoveka, knjiga utisaka i već pomalo požuteli napisi iz novina,
kao i brojne nagrade, svedočanstvo su postojanja ovog
gastronomskog svetilišta i nekog posebnog azila za druženje
gde uvek ima muzike, darovitih ljudi i lepih žena.
Restoran
Tabor je zadržao u svom duhu nešto od one dragocene
demokratske atmosfere starih dobrih vremena.
Ovde promet i
zarada nisu najvažnije stvari u životu.
Restoran Tabor je
postao neka vrsta hrama ili gastronomskog muzeja gde je
moguće svome gostu, strancu u toku jedne noći predstaviti
skraćenu istoriju nacionalne kuhinje.
Restoran Tabor je takođe, i jedina beogradska kafana, gde je
pisac ovih redova svojim očima gledao kako vlasnik Jovan,
sedeći sa svojim gostima, peva stare gradske pesme zatičući
novčanice orkestru koji radi u njegovom lokalu.
Taj slučajni
detalj otkriva na izvestan način i duh restorana Tabora.