DEFEKTOLOŠKA ORDINACIJA.
DISGRAFIJA.
Nepravilan
rukopis, nesavladana veština pisanja osobe koja je učena
ovoj veštini (ne odnosi se na osobe koje nisu obučavane za
veštinu pisanja).
Uzrok je neurološke prirode, u specifičnim
ispadima u funkcionisanju određenih struktura, bilo kao
posledica afazije, razvojnih nepravilnosti,ili, neretko,
neutvrđenog uzroka.
Osobe sa disgrafijom ovladavaju
pisanjem do određenog nivoa za razliku osoba sa
AGRAFIJOM (Agraphia).
Disgrafija je često udružena sa
disleksijom i poremećajima fine motorike.
DISKALKULIJA.
Problem u savladavanju matematičkih veština, uprkos
adekvatnom obučavanju.
Osobe sa diskalkulijom zbog
specifičnih neuroloških ispada nisu u mogućnosti da barataju
brojevima na način na koji većina ljudi može, problem se vidi
čak i pri sabiranju prostih brojeva.
Izvestan broj osoba ima
potpunu nesposobnost za matematičku veštinu, i to se naziva
AKALKULIJA (Acalculia).
DISLEKSIJA.
Problem savladavanja
pisanog jezika, uprkos adekvatnom obučavanju.
Osobe sa
disleksijom takođe imaju specifične i raznovrsne neurološke
ispade koji im otežavaju čitanje i aktivnosti vezane uz čitanje
(analiza i sinteza glasova u izgovorenim rečima, na primer),
što ne utiče samo na ocenu iz srpskog jezika, već na
kompletno školovanje i život osobe sa disleksijom.
U našoj
sredini problem je veliki zbog potpunog nepoznavanja
problema kao takvog.
Tipična situacija je ona u kojoj se od
strane roditelja i školskog sistema stvara psihološki pritisak
na dete, a to zatim povlači druge probleme, po dete i sredinu
(depresija, nasilničko ponašanje, napuštanje školovanja pre
završetka - samo su neki od mogućih nastavaka).
DISPRAKSIJA.
Problem u nemogućnosti ili nepravilnosti naše
voljne kontrole pokreta raznih mišića.
Uzroci su razni, te i
simptomi.
Najčešće se prepoznaje po kašnjenju u razvoju
motorike, nespretnošću, nevoljnim pokretima pri izvođenju
određenih pokreta.
U oblasti govorno-jezičkog funkcionisanja
osnovni simptom je kašnjenje u progovaranju, što predstavlja
poseban problem pod nazivom VERBALNA APRAKSIJA.
DISFAGIJA.
Neuromotorni poremećaj koji se ogleda u
otežanom hranjenju, tačnije gutanju, čak i pljuvačke i tečne
hrane.
Deca sa disfagijom obično jedu jako sporo, ne jedu
dovoljno količinski, podložni su čestim respiratornim
infekcijama, stalno su mokra zbog pljuvačke koja se sliva van
usta.
Logopedski tretman podrazumeva vežbe stimulicije
neuromišićnih refleksa gutanja i žvakanja.
DISFONIJA.
Ovo je
naziv za poremećaj glasa, najčešće po tipu promuklosti.
Uzroci su razni, od respiratornih infekcija, hormonskih
poremećaja, psiholoških problema.
Glas promenjenog
kvaliteta se tretira u zavisnosti od uzroka i tipa oštećenja:
medikamentoznom terapijom, logopedskim vežbama,
hirurški.
DIZARTRIJA.
Neuro-motorni poremećaj koji pogađa
govornu muskulaturu.
Ogleda se u poremećajima disanja i
produkcije govora - govor je isprekidan, promukao,
neujednačene visine i intenziteta, ili pak vrlo usporen.
Prateći
je simptom cerebralne paralize , Parkinsonove bolesti,
multiple skleroze, moždanog udara, povreda mozga.
MUCANJE.
Jezički poremećaj koji se ispoljava u specifičnim
prekidima ritma i tempa, nevoljnim grčenjem muskulature, te
je govor isprekidan, sa ponavljanjima određenih glasova ili
slogova.
Mucanje ima svoju neurološku osnovu, a za sobom
povlači i izvesne psihološke probleme.
Pogrešan pristup
mucanju može dovesti do većih problema!
Svaka osoba koja
ima problem mucanja zahteva individualni program, u
zavisnosti od uzrasta, tipa mucanja i specifičnog senzibiliteta
osobe.
RAZVOJNA DISFAZIJA.
Poremećaj u razvoju jezičkih
struktura, koji se ispoljava u problemima u razumevanju i
formulisanju govora (dete ne razume) , kao i/ili u problemima
produkcije govora (dete ne priča).
Pod ovim terminom krije
se veliki broj različitih simptoma, ali osnovni simptomi su
kašnjenje u progovaranju, nepravilan izgovor velikog broja
glasova, i agramatičan govor - uprošten do nivoa rečenice od
dve reči, bez priloga, predloga, prideva, i bez pravilne
promene reči.