"Koji ono dobar junak bješe
Što jedanput britkom sabljom mane,
Britkom sabljom i desnicom rukom,
Pak dvadeste odsiječe glava?
Ono jeste Banović Strahinja!
“
Škola nosi ime po junaku narodnih pesama Banović Strahinji.
Ne može se reći koja se istorijska ličnost krije pod tim
imenom.
Pretpostavka je da je to bio zetski gospodar Đurađ
Stracimirović Balšić, zet kneza Lazara, koji je vladao od 1386.
do 1404.godine.
Po narodno predanju dragačevskog kraja
potomci Strahinjića Bana su Strahinjići, najstarija i najveća
porodica u selu Dljinu.
Lokalno stanovništvo s ponosom
pokazuje „ruševine dvora i crkve Strahinjićeve“.
Južnije, u
Starom Vlahu, nalze se na Mučnju ruševine Banove kule.
U
Crnoj Gori Piperi govore da je „ban Strahinja od Kosova deda
njihovog pretka Pipa“.
Vukova pesma vezuje Banović
Strahinju za mesto Banjska „kraj Kosova“ i za čuveni
manastir, zadužbinu kralja Milutina i njegove majke Jelene iz
14.
veka, koja se nalazi na desnoj obali Banjske.
Budući da titula ban nije postojala u nemanjićkoj državi, to su
najstarije pesme o Banović Strahinji nastale verovatno u
Bosni i Hrvatskoj, kao i pesme o banu Milutinu, kome je
Strahinja bio sin ili unuk.
Ovakvi banovi i vojvode, a kasnije harambaše, paše i begovi
bili su oduvek, bez obzira na istorijske činjenice, popularni
junaci narodne epike.
Isticali su se u bojevima, dvobojima i
pustolovinama svake vrste, te su često prikazivani veoma
slikovito u svojim induvidualnim odnosima i poduhvatima.
Strahinjić ban ili Banović Strahinja spominje se u narodnim
epskim pesmama starijih vremena.
Po junaštvu se može
meriti sa Milošem Obilićem, a po plemenitosti se izdvaja iznad
svih epskih junaka jer, naoružan ljubavlju, uspeva da pobedi
samoga sebe i dovoljno snažan da može da prašta.
Kako je nastala naša škola?
Odlukom Skupštine opštine Čukarica, na zajedničkoj sednici
Opštinskog veća i Veća radnih zajednica, 14.
jula 1964.
godine, u cilju rasterećenja osnovnih škola na Banovom brdu
osnovana je nova škola.
U prvo vreme škola nosi naziv
„Osnovna škola u Ulici kneza Višeslava".
Na početku školske
1964/65.godine imala je 942 učenika, raspoređenih u 28
odeljenja.
Kasnije, u toku školske godine, formirano je još
jedno odeljenje, pa je tako ukupno bilo 29 odeljenja na
početku rada škole.
Skupština opštine Čukarica na svojoj sednici od 19.
maja
1965.godine donela je rešenje o promeni naziva škole.
Od
toga dana škola nosi naziv Osnovna škola „Banović Strahinja",
a 19.
maj se slavi kao Dan škole.
Osobeni znaci škole su:
- Dvospratna zgrada od crvene cigle smeštena na obronku
Košutnjaka.
- Škola koja diše ritmom prirode.
- Okružena zelenilom drveća, daleko od prometnih
saobraćajnica, daleko od dimnjaka i toplana...
- Školsko dvorište ograđeno je novom ogradom veselih boja
i oplemenjeno brojnim detaljima, kao što su kućice za ptice,
ukrasne žardinjere, tereni za društvene igre (šah, „Školica“ i
„Ne ljuti se čoveče“)
- Dva hektara od ukupne površine dvorišta nalaze se pod
zasadom drveća i ukrasnih žbunova.
- U školskom parku se nalaze letnje učionice, u kojima đaci
uče i rade.
- U holu škole se nalazi „Živi kutak“ (akvarijumi i terarijumi) i
fontana.
- U holu škole se stalno čuje prijatna muzika
- Našu školu su završili mnogi poznati glumci (Svetislav
Goncić, Maja Sabljić...), umetnici (Milena Dragićević Šešić...),
mnogi naučnici, lekari, političari, ekonomisti, pravnici,
profesori, tv lica i drugi uspešni ljudi.
Ponosni smo na generacije učenika koje su izašle iz naše
škole, na sve kolege koje su zajedno sa nama radile, kao i na
sve direktore koji su izveli našu školu na put modernog
školstva - Zdravko Aleksić, Svetlana Stamenković, Marija
Jovanović, Goran Vilotijević i Divna Dimitrijević.