Sudski tumač za francuski jezik
Sudski tumač za francuski jezik Beograd ili prevodilac za francuski jezik Beograd - ako ih tražite, onda je ovo stranica za Vas jer su ovde predstavljeni svi ovlašćeni sudski tumači i prevodioci za francuski jezik iz Beograda.
Prevođenje dokumenata sa francuskog jezika i na francuski jezik sa overom sudskog tumača deo je ponude i za svaki prevod sa francuskog i na francuski jezik koji mora da ima pečat sertifikovanog sudskog tumača, obratite se njima.
Cene overenog prevoda sa francuskog na srpski i obrnuto možete uporediti ovde, kao i cene prevoda po strani sa francuskog i na francuski ili cene prevoda svih drugih vrsta tekstova bilo da je u pitanju poslovna korespondencija, prevodi ugovora, prevodi stručnih tekstova, brošure, katalozi, književni tekstovi - sve možete naći ovde.
Usmeno prevođenje sa francuskog jezika na srpski i sa srpskog na francuski jezik u Beogradu, odnosno konsekutivno prevođenje i simultano prevođenje deo su usluga koje nude prevodioci.
Prevođenje sa francuskog jezika na srpski i sa srpskog na francuski veoma je traženo u Beogradu, pošto je francuski jezik zvaničan jezik mnogih institucija u svetu.
Kako biste obezbedili kvalitetan prevod sa francuskog ili na francuski jezik sa ili bez overe sudskog tumača i u željenom roku, obratite se prevodiocima koji poseduju stručnost i iskustvo.
Potrebno Vam je da prevod bude hitno urađen, postoji i ta mogućnost!
Pogledajte prezentacije prevodilaca i sertifikovanih sudskih tumača, kontaktirajte ih i sve sa njima dogovorite.

Foto: Sally-Kay, Pixabay
Šta prevodi sudski tumač za francuski jezik
Sudski tumač za francuski jezik bavi se prevođenjem svih vrsta tekstova sa francuskog jezika na srpski i u suprotnom smeru, sa srpskog na francuski. Razlika između sudskog tumača i prevodioca koji nema ovo zvanje jeste u tome što određenu vrstu dokumenata mora da prevodi sudski tumač. To su dokumenta koja po zahtevu moraju biti overena pečatom. Na tako nešto ima pravo samo ovlašćeni sudski tumač. Isto je i sa drugim jezicima, kao i sa francuskim. Inače, što se drugih vrsta prevođenja tiče, odnosno što se tiče tekstova na francuskom jeziku ili na srpskom, koje treba prevesti ali bez overe, u tu svrhu može se angažovati stručni prevodilac koji nema stečeno zvanje sudskog tumača. Konkretno, u dokumenta za koja se traži prevod sa overom spadaju sva ona koja su zvanična i koja se prilažu nekom državnom organu. Tu spadaju pasoši, lične karte, diplome, svedočanstva iz škole, pravni spisi itd. s druge strane prevođenje poslovne korespondecije, književnih tekstova, stručnih radova i slično obično ne zahteva overu.
Ko su sudski tumači za francuski jezik
Jedno od veoma često postavljanih pitanja jeste da li se dobijanjem fakultetske diplome na Filološkom fakultetu, automatski stiče i zvanje ovlašćenog sudskog tumača. Kada je francuski jezik u pitanju, a to važi i za druge jezike, odgovor je – ne. Potrebno je dodatno se edukovati, položiti potrebne ispite i tek onda dobiti ovo prestižno zvanje. Preduslov je odlično znanje francuskog jezika, tako da se ovim poslom bave profesori koji su se dodatno specijalizovali, kako bi nastavili karijeru kao sudski tumači. Među sudskim tumačima za francuski jezik ima i izvodnih govornika, koji su postali bilingvalni zahvaljujući preseljenju u ove krajeve pre više godina.
Prevodioci za francuski jezik
Sudski tumači su podskup skupa prevodilaca za francuski jezik. Prevodilaca za francuski jezik ima više, upravo iz tog razloga. Inače, francuski jezik spada u sam vrh najtraženijih svetskih jezika kada je prevođenje u pitanju, tako da za prevodioce uvek ima posla. Prevshodno se traže prevodi ličnih i poslovnih dokumenata radi putovanja, studiranja, saradnje ili ostvarivanja nekog prava. Takođe, postoji i potražnja za prevođenjem medicinske dokumentacije kada je cilj putovanja lečenje. Bogata kulturna tradicija zaslužna je za to što se prevode i tekstovi koji spadaju u taj domen. Savremena književna dela zahtevaju kvalitetne prevode, isto kao i ona klasična, starijeg datuma. Konstanta kulturna razmena veoma je važna za sve narode, tako da bestseleri svakako treba da pronađu svoje čitaoce i među govornicima stranih jezik. Francuski, kao jedan od najvećih svetskih jezika, svakako je jedan od njih.
Foto: Free-Photos, Pixabay
Prevodioci za francuski specijalizovani za razne oblasti
Prevođenje raznih vrsta tekstova zahteva dosta znanja. Kada su u pitanju tekstovi iz različitih naučnih ili drugih oblasti, potrebno je posedovati i uskostručno znanje. Ono podrazumeva poznavanje i vešto baratanje terminologijom. Potpuno je prirodno da ne može svako sve da zna. Stoga se prevodioci uglavnom dodatno specijalizuju za jednu ili više oblasti. Na primer, traže se prevodi francuskih tekstova (ili srpskih na francuski) iz oblasti: prava, ekonomije, medicine, tehnike, poljoprivrede, ekologije, prirodnih nauka, filozofije itd. Prevodilac koji je specijalista za neku oblast opredeljuju se za prevođenje upravo tih tekstova, kad god je u situaciji da bira. Sami sudski tumači za francuski i stručni prevodioci često sarađuju i udružuju se radi efikasnije podele posle. Udruženi u agencije, vrše podelu posla tako da se tekst iz neke oblasti daje na prevod onom prevodiocu koji se za tu oblast specijalizovao. Takođe, opredeljenje da se stručno usmeri u neku oblast, često je motivisano obrazovanjem. Naime, među prevodiocima za francuski jezik ima izvornih govornika koji su po struci inženjeri, lekari, pravnici. Za njih je prirodno da se opredele za prevođenje tekstova iz tih oblasti, čiji su odlični poznavaoci. Kada neko ne poznaje materiju, teže će shvatiti i značenje raznih pojmova i termina. Potrebno je dodatno objašnjenje od strane stručnjaka. Tek posle dužeg vremena stiče se rutina u prevođenju ovih tekstova, a razumevanje sadržaja i poznavanje terminologije je esencijalno.
O francuskom jeziku
Francuski jezik s pravom nosi epitet jednog od najvećih svetskih jezika. Govori se čak u 29 država, a u mnogim od njih je i jedini službeni jezik. Milozvučan je i melodičan. Spada u grupu romanskih jezika. Inače, zemlje u kojima se govori francuski jezik nazivaju se frankofone, odnosno one čine zajednicu zemalja frankofonije. One su rasprostranjene po skoro svim kontinentima, tačnije, nalaze se u: Evropi, Severnoj Americi, Južnoj Americi, Africi. Ali, tu su i udaljena ostrva koja pripadaju Okeaniji. Francuski jezik je široko rasprostranjen po celom svetu. Veliki broj govornika proizveo je potrebu za učenjem jezika, ali i za prevođenjem tekstova, kao i za čestim prilikama za usmenim prevođenjem.
Foto: Herry Wibisono, Pixabay
Gde se sve govori francuski jezik
Zahvaljujući istorijskim prilikama, francuski jezik jedan je od najrasprostranjenijih na svetu. Matična zemlja je naravno Francuska, ali osim u njoj, francuski se govori u još puno zemalja. Ukupan broj je čak 29 država. Francuski jezik je jedini zvanični jezik u sledećim državama: Francuska sa svim svojim pripadajućim teritorijama: Gvadelupe, Sveti Pjer i Mikelon, Francusku Gijanu, Francusku Polineziju, Novu Kaledoniju, Reinion, Majot, Martinik, Valis i Futunu. Zatim, tu su: Burkina Faso, Monako, Obala Slonovače, Benin, Senegal, Kongo, Mali, Niger, Gvineja, Gabon, Togo, DR Kongo. Države u kojima je francuski jezik jedan od dva ili više zvaničnih jesu sledeće: Haiti, Mauricijus, Džibuti, Luksemburg, Sejšeli, Kamerun, Ruanda, Kanada, Komori, Čad, Centralnoafrička Republika, Švajcarska, Burundi, Madagaskar, Ekvatorijalna Gvineja, Vanuatu, Belgija. Veoma izražen uticaj i upotreba francuskog jezika postoji u sledećim zemljama: Luizijana (SAD), Andora, Tunis, Maroko, Mauritanija, Alžir. Takođe, postoje i zemlje u kojima je francuski jezik – jezik manjine, a tu spadaju: Dominikanska Republika, Liban, Laos, Vijetnam, Sveta Lucija, Kambodža, Srbija, Izrael, Indija. Osim toga, francuski jezik je jedan od zvaničnih jezika Evropske Unije. Kada se uzme u obzir rasprostranjenost, kao i jak kulturni i političko-ekonomski uticaj matične zemlje, jasno je odakle potiče tolika potreba za komunikacijom na ovom jeziku. Gledano kroz brojeve, na svetu ima više od 115 miliona ljudi kojima je francuski maternji ili prvi jezik. Skoro 200 miliona ljudi se svakodnevno služi francuskim jezikom. S obzirom na to da je jedni zvanični jezik u više afričkih zemalja, sa veoma visokom stopom nataliteta, broj govornika francuskog jezika iz dana u dan raste. Ako napravimo poređenje u okviru Evropske unije, francuski jezik je na četvrtom mestu po zastupljenosti jer njima govori čak 12% stanovništva. Ispred njega, na listi se nalaze nemački, engleski i italijanski. Takođe, čak oko 20 posto Evropljana razume i služi se francuskim jezikom. Bogato kulturno nasleđe i raskošna književna i filozofska dela inspirisala su mnoge strance da nauče francuski jezik. Francuski jezik je jedan od službenih u Švajcarskoj. Mnogi misle da Švajcarska ima tri službena jezika, ali tačan broj je četiri. Pored francuskog, to su nemački, italijanski i romanški. Inače, u ovoj razvijenoj evropskoj zemlji, upotreba jezika raspoređena je po oblastima. Tako, francuski se govori u oblasti koja se naziva Romandija, čiji je centar i najveći grad Ženeva. Podela jezika po kantonima nije toliko striktna, tako da postoje gradovi u kojima se govori više od jednog jezika. Drugi primer evropske zemlje, osim Francuske, u kojoj je francuski jezik službeni, jeste Belgija. Tu postoji podela na stanovništvo koje govori francuski i ono koje govori holandski. Francuski se govori u Valoniji. Glavni grad Belgije, Brisel, mesto je gde je stanovništvo pomešano i gde se govori i francuskim i holandskim jezikom. Što se tiče matične zemlje – Francuske, zanimljivo je da je tek 1992. godine ustavom francuski deklarisan kao zvanični jezik Republike. Međutim, uredbom iz 16. veka (Viler-Kotre), francuski jezik je obavezan jezik svih pravnih dokumenata.
Istorija francuskog jezika
Proučavanje istorije nekog jezika obavezno treba da sadrži podatak od kada datiraju prva dokumenta na tom jeziku. Protofrancuski je preteča modernog francuskog. "Zakletve iz Strazbura" iz 9. veka, tačnije iz 842. godine predstavljaju prvi pisani dokument na protofrancuskom jeziku. U 16. veku, 1539. francuski kralj Fransoa I izdao je naredbu da francuski jezik postane zvaničan jezik na kome se vodi sva administrativna i dvorska komunikacija. U doba kada je latinski bio jezik crkve i nauke, prodor narodskih jezika tekao je postepeno. Još jedna značajna istorijska ličnost koja je dala svoj doprinos jeziku, jeste kardinal Rišelje, osnivač Francuske akademije. Zadatak ove institucije bio je, upravo, zaštita i očuvanje jezika. Godina osnivanja Francuske akademije je 1634. Inače, francuski jezik nije zanimao samo Francuze. U to doba, počevši od 17. veka, postao je jezik plemstva. Bio je simbol plave krvi i otmenosti. Ovaj trend preneo se i na istočnu Evropu. Do širenja jezika van evropskih granica došlo je usled kolonijalnih osvajanja. Kolonijala sila osvojila i pod svoju vlast stavila mnoge oblasti i države. U njima se i dan danas govori francuski, dok izvesne teritorije nikad nisu imale aspiracije ka sticanju nezavisnosti, te su i dalje pod francuskom vlašću. Interesantno je da je i druga kolonijalna sila, Belgija, u svojim kolonijama uvela francuski jezik. Još od vremena starog Rima, pa vekovima nakon pada velikog carstva, nastavila je da se održava dominacija latinskog jezika u međunarodnoj komunikaciji i diplomatiji. Međutim, situacija se promenila, dosta kasno, tek u 18 veku. Tada je na scenu stupio francuski jezik. Postao je glavno sredstvo sporazumevanja u međunarodnim odnosima. Geo-političke prilike modernog doba dovele su do toga da se u dvadesetom veku situacija preokrenula u korist engleskog, koji je i dan danas najdominantniji jezik opšte komunikacije. Francuzi su veoma ponosni na svoj jezik, smatraju ga svetskim, što on i jeste. Stoga postoji izvestan otpor prema engleskom. Postoje priče da će Francuzi rado pomoći strancu koji se trudi da govori njihovim jezikom, ma koliko ga slabo poznavao, dok će nekome ko im se obrati na engleskom samo odmahnuti rukom. Naravno, ovo nije pravilo, već samo zapažanje, koje ima puno izuzetaka.

Foto: Gerd Altmann, Pixabay
Razlike u okviru istog jezika
Kada neki jezik nosi titulu jednog od najvećih svetskih jezika, kao što je slučaj sa francuskim, jasno je da sigurno postoje leksičke, morfološke i sintaksičke razlike u okviru istog jezika, koji se koristi u različitim oblastima. Kao što i u manjim zemljama postoje dijalekti, tako se uočavaju razlike u govoru u različitim delovima Francuske. Naravno, prirodno je da razlike moraju postojati i u drugim zemljama i oblastima gde se govori francuski (na primer Kvebek, Švajcarska, Belgija, udaljene oblasti u Okeaniji ili niz afričkih zemalja, bivših kolonija). Jezik je živa tvorevina, koju menjaju i ljudi i vreme. Dolazi i do mešanja sa drugim jezicima, kao i do prodora pozajmljenica. Javlja se različito akcentovanje reči, kao i druge gramatičke razlike. Leksičko bogatstvo ovako veliko jezika svakako je impozantno. Međutim, standardni jezik ne trpi lako promene. Stoga je on jedan i jedinstven. Gledano iz aspekta prevoda i prevođenja, sudski tumači i prevodioci se najviše susreću sa standardnim jezikom. Međutim, postoje situacije u kojima se treba snaći i izvan njegovih okvira. Jedan od primera su književni tekstovi, koji radi dramatizacije i verodostojnosti, mogu imati nestandardne elemente. Međutim, to ne predstavlja prepreku za odlične poznavaoce jezika.