Nemački jezik (nem. Deutsche Sprache), je jedan od jezika zapadne grupe germanskih jezika i spada među najveće svetske
jezike. To je maternji jezik najvećeg broja stanovnika Evropske unije. Nemačkim jezikom se govori u Nemačkoj, Austriji,
Lihtenštajnu, u dve trećine Švajcarske, u dve trećine provincije Južni Tirol u Italiji, istočnim kantonima Belgije i u pograničnim
delovima Danske. U Luksemburgu (nem. Luxemburg), kao i u francuskim oblastima Alzas (nem. Elsass) i Lorena (nem.
Lothringen), starosedeoci ovih oblasti govore različitim nemačkim dijalektima, dok je deo stanovništva ovladao standardnim
nemačkim (posebno u Luksemburgu), mada je u Alzasu i Lorenu francuski jezik potisnuo nemački u poslednjih četrdeset
godina. Male zajednice koje govore nemačkim jezikom opstale su u Rumuniji, Republici Češkoj, Mađarskoj, posebno Rusiji,
Kazahstanu i Poljskoj, mada su masivne emigracije stanovništva nemačkog porekla iz ovih zemalja u Nemačku smanjile broj
govornika u ovim zajednicama. Van Evrope, najveće zajednice u kojima se govori nemački jezik nalaze se u Sjedinjenim
Američkim Državama (u državama Severnoj i Južnoj Dakoti, Montani, Viskonsinu i Indijani; u Brazilu (oblasti Rio Grande do
Sul, gde je nastao nem. Riograndenser Hunsrückisch, Sveta Katarina, Parana i Espirito Santo), u koje je migriralo milione
Nemaca u zadnjih dvesta godina; ali većina njihovih potomaka ne govori nemački. Zajednice u kojima se govori nemački se
mogu takođe naći u bivšoj nemačkoj koloniji Namibiji, kao i drugim zemljama u koje su emigrirali Nemci, kao npr. Kanada,
Island, Argentina, Meksiko, Paragvaj, Čile, Peru, Venecuela, Tajland i Australija.